Vijesti

Odljev, doljev, priljev, posudba i slično, mozgova; tj. kako dozvoliti Hrvatskim mozgovima da misle i za Hrvatsku

U prošlom sam broju pisala o Zakladi za znanost. Onoj koja ima novac, želi popularizirati znanost, reformirati visoko školstvo, te vratiti kvalitetne stručnjake trenutno vani u zemlju, tj. onoj koja se obećaje koncentrirati na program "Priljev mozgova". Da li ste primjetili da je vrlo čest slijed misli u bilo kojoj priči o priljevu mozgova sljedeći:
-prikupiti informacije o našim znanstvenicima u inozemstvu
-kontaktirati ih, povezati i saznati pod kojim uvjetima bi se vratili u zemlju
-pružiti navedne uvijete i vratiti stručnjake u zemlju
Projekt Connect i mi koji stojimo iza njega također smo se dosjetili navedenog. Taj dio nije problem; dakle treba skupiti kontakte, zatim ih povezati, svi se lijepo razgovaramo, komuniciramo, surađujemo, saznamo tko što misli, kako to ostvariti, komunikacija se dogada i s ljudima u Hrvatskoj koji su u poziciji provesti osmišljeno, i zatim se kreće na provedbu.
Meni osobno je ovaj dio oko prikupljanja kontakata više manje jasan. Kad razmišljam kako i što s kontaktima baza podataka nameće se kao prirodno rješenje projektu Connect, kao i Portal Hrvatskih znanstvenika, te projekt/baza prorektora Splitskog Sveučilišta financiran od Unesco-a, dodjeljen prof. Dzelaliji (web stranicu baze nisam našla, ako netko zna molim neka mi pošalje link)
Prikupiti kontakte i programirati bazu podataka nije mali posao, zahtjeva i truda i vremena.
No, baza podataka nije cilj već sredstvo. Ona mora postojati, ali nikako ne garantira da će njeno postojanje za posljedicu imati komunikaciju i suradnju.
Do problema dolazimo kad se pitamo: "A što garantira komunikaciju? Kuda krenuti nakon prikupljanja podataka?"
Nažalost odgovor nije jednoznačan. U okviru projekta Connect neprestano si postavljamo to isto pitanje iz čega je i proizašlo pokretanje Novosti, mreže Astroconnect, mreže HR u CH, te najnoviji Portal. Iako ne možemo biti sigurni u uspješnost spomenutih, bitno je pokušati, čak i ako se ne uspije. Neuspjeh će nam barem dati do znanja da navedeni put ne daje odgovor na pitanje kako povezati Hrvatske znanstvenike u Hrvatskoj i inozemstvu.

Jedan od koraka k uspostavi spominjane komunikacije dolazi od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, koje oraganizira Prvi kongres Hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva

Čak i da imamo novac, da li u trenutnoj situaciji možemo postići tehnološki razvoj znanosti

Stjepan Marčelja, ravnatelj Insitituta Rudjer Bošković u Vjesniku priča koliki bi uspjeh/neuspjeh doživio zajam Svjetske banke, za tehnološki razvoj znanosti, Hrvatskoj u ovom trenutku.
Marčelja smatra kako posuđeni novac, pogotovo ako je riječ o velikom iznosu, ima velike izglede da bude potrošen uzalud, odnosno da ne postigne željeni uspon naše znanosti prema kvalitetnoj i svjetski kompetentnoj. Svoje stajalište temelji na činjenici da Hrvatska jednostavno nije spremna primiti ulaganja. Također smatra da uvjeti potrebni za postizanje plodnog tla za željena ulaganja zahtijevaju "hrabrost i pamet da reformu zaista i provedemo". Sadašnji sustav po njegovim je riječima hrpa propisa i pravila koja ograničavaju poticanje izvrsnosti i nagrađivanja kreativnih pojedinaca.

Saga o Radmanovom Mediteranskom institutu

Ponešto o Miroslavu Radmanu sasvim sam sigurna čuli ste.
Bilo ponešto o njegovu radu u molokularnoj biologiji/genetici, bilo o njegovom primanju u Francusku akademiju znanosti, bilo o njegovim mišljenjima vezanim uz situaciju u znanosti. Također o tome koga je savjetovao, kako je savjetovao i zašto je savjetovao. Sve ste ovo mogli čitati u Science-u, Vjesniku, Večernjem, Feralu, Slobodnoj Dalmaciji, Playboy-u.....
Ono o čemu bi vas ipak posebno voljela izvijestiti je što se piše o Mediteranskom institutu.
Miroslav Radman već duže vrijeme sanja o Mediteranskom institutu, znanstvenoj instituciji koja ne bi bila vezana uz vladu i koja bi bila neka vrsta raja za znanstvenike. Radman zaista već dugo sanja, godinama. 1971. ideja se rodila na sastanku Europske organizacije molekularnih biologa održanom u Dubrovniku. Ostvariti ideju na sebe su preuzeli Radman i mikrobiologinja Marija Alačević, a financijska sredstva bila su osigurana iz fonda "Mislav Demerec" uz pomoć Jamesa Watsona, dugogodišnjeg direktora Cold Spring Harbor-a. I iako se činilo da je sve spremno politika tadašnje Jugoslavije zakočila je projekt. Smatrao je tada Radman kako je nabolje zaboraviti na cijelu priču, no nova se mogućnost ukazala početkom 2000., kao i u vremenu koje slijedi neposredno nakon. U protekle četiri godine Hrvatska je vlada uložila velik novac (oko 1.7 milijuna SAD dolara). Podršku Institutu pružao je bivši ministar, a činilo se da mu punu podršku daje i novi ministar Dragan Primorac. Radman je svoj Institut zamislio kao mjesto koje će svojom strukturom i organizacijom poticati vrhunsku svjetsku znanost. Za to mu je, smatra, potreban nezavisan Institut u kojem će najboljim mladim znanstvenicima biti pružena sloboda znanstvenog istraživanja, po njegovom mišljenju nužna za velika znanstvena dostignuća. Ovakva vrlo pozitivna slika stiječe se iz onoga što se moglo pročitati u Science-u (vol 304, 21 May 2004, strana 1103).
Nedugo zatim pokazuje se da stvari baš i nisu toliko pozitivne, naime radovi, od kad je Radmanu u studenom 2003. svečano uručen ključ Vile Dalmacije, stoje. Radman se na ovo buni javno. U Slobodnoj Dalmaciji 30. svibnja ministar Primorac izražava svoj optimizam i kaže kako će se osobno založiti za nastavak radova. Iz istog se izvora može saznati da je neposredan razlog obustavljanja radova odbijanje zahtjeva Ministarstva znanosti za građevinskom dozvolom. Antonija Urlić, voditeljica službe za prostorno uređenje u Uredu državne uprave u Splitsko-Dalmatinskoj županiji objasnila je da je do odbijanja zahtjeva došlo zbog nepotpune dokumentacije. Ured je od Ministarstva dva puta tražio potrebne papire za nadopunu građevinske dozvole, ali kako odgovora nije bilo, niti se tražilo produženje roka za predaju potrebnih dokumenata, ured je zahtjev Ministarstva odbio. Također, u istom izvoru može se pročitati kako je za izdavanje dopune građevinske dozvole, uz prilaganje svih potrebnih papira, potrebno kojih tjedan dana. Upravo navedeno, kao i činjenica da se ministar Primorac obećao osobno zauzeti sugerira da je situacija na skorom putu k rješenju. No, u istoj Slobodnoj Dalamciji ministar Primorac također spominje "novi oblik suradnje s Splitskim Sveučilištem" koji je po njemu nužan za ulazak u drugu fazu izgradnje. U članku index.hr-a od 3. lipnja može se pročitati o kakvom je novom obliku suradnje riječ. Index.hr piše kako je ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac na sjednici sveučilišnog Senata u Splitu prihvatio novu strategiju provedbe projekta Mediteranskog instituta, tj. Sveučilište će se, budući da je jedan od osnivača, aktivnije uključiti. Ministar kaže da je UVJET za nastavak radova uključenje Sveučilišta u Splitu u rad Instituta. Institut naime funkcionira kao privatna ustanova. Ubrzo zatim pokazalo se da je uključenje Svučilišta u Splitu=pripojenje Instituta Sveučilištu u Splitu. Radman je ovakvim stavom izrazito nezadovoljan i osjeća se ucjenjenim. U Novom listu Radman kaže da je Institutom želio "u srce Hrvatske donijeti komad svijeta", također kako je htio "da u njemu vladaju internacionalni kriteriji, te da znanstvenu politiku vodi Međunarodno znanstveno vijeće s nekoliko nobelovaca. Na MEDILS-u se trebao govoriti engleski jezik". S druge strane, ministar Primorac smatra da "uključivanje u Sveučilište omogućit će ostvarenje zamišljenih istraživačkih projekata". Oduševljen je i rektor Sveučilista u Splitu Ivan Pavić. No, Radman pak kaže da u slučaju priključenja za njega nema drugog izbora nego otići. Ubrzo u Novom listu možemo čitati, a o tome piše i HINA, kako Radman, Primorac i Pavić potpisuju sporazum. Do uključenja Instituta pod Sveučilište u Splitu će ipak doći. Ministar Primorac smatra da "digli smo se izand svega i ovdje je pobijedila znanost" te kako "neće biti politike kada je u pitanju upravljane u znanosti". Što je zanimljivo budući će sada Institutom upravljati Upravno vijeće čije će članove birati, po jednog Ministarstvo i Sveučiliste, dva će člana biti iz Instituta, a tek jedan član biti će odabran, od strane svih potpisnika, među vrhunskim svjetskim znanstvenicima. Podsjetimo se Radman je sanjao da MedILS-om upravlja Međunarodno znanstveno vijeće, sastavljeno u potpunosti od nekolicine vrsnih svjetskih akademika i znanstvenika. Što se točno događa pitaju se mnogi (među njima i ja). O tome kako se stvari čine daleko od jasnih piše i Elvira Marinković Škomrlj. Stvari postaju još manje jasne kad za nedeljni Vjesnik 13. lipnja, Radman priznaje da nije nimalo zadovoljan. Svakako bih preporučila pročitati spomenti intervju. Opet u nedeljnom Vjesniku, ali ovaj put u onom od 20. lipnja, javlja se i ministar Primorac koji kaže "da je na Radmanu samo da radi svoj posao", da je zaštićen i od njegove strane i od strane premijera. U pogledu odnosa s Radmanom smatra "Nikakav problem više ne osjećam među nama". Također spominje se kako ministar Primorac smatra: da je pripojenje Splitskom sveučilištu pozitivno budući da će Sveučlište osigurati kontrolu u trošenju državnog novca. Kako je pripojenje super iz perspektive Sveučilišta čitajte i u Slobodnoj Dalmaciji.